I don't want a broken heart...

A čekajte :P
Nisi, ovo mi je prvi put da pišem na forumu.

a onda sam sanjala xDD
piši nam :D

Haha. Moguće xD
Možda sad napišem. Moram se sad svega prisjetiti. :/

Ajde pisi odlicni je

Ne mogu sada. Jedva sam pronašla malo vremena da dođem na forum. :(
Kad se vratim sa maturalca napišem :)

U životu uvijek nađemo svijetlo na kraju tunela...



I da pomirila sam se sa Martinom. Morala sam se pomiriti sa njom, nakon 3 tjedna ne pričanja i stalnog dobacivanja dojadilo mi je. Napokon sve se vratilo na staro: treninzi, moje ocjene koje su se poboljšale, napokon moja dobra stara ekipa...

Al' to nije bilo to, uvijek mi je Lorena bila prepreka. Nakon onog toliko sam puno razmišlajla o svemu tome. Pričala sam sa Paulom cijelo vrijeme o tome, ja i Paula smo postale nerazdvojne. Napokon sam pronašla neku frendicu koja me totalno razumje i kojoj mogu sve ama baš sve reć. Zato smo smislile plan kako da nekako ponovno "spojimo". Paulin rođendan.

Bližio joj se za nekoliko dana i pozvala je: Miru, Martinu, Lorenu, Kristinu, Doroteu, Anu, Antoniju i mene. Martina je prvo rekla da ne želi ići ali uspjeli smo je nagovoriti. Meni je jedino bio problem, Ana. Sa njom sam se posvađala od 5. razreda i od tad baš i ne pričamo, al' dobro preživjela sam to. S tim da ćemo još spavat kod nje...

"E ovo će biti zanimljivo." pomislila sam.

I bilo je. Mislim bio je rođendan savršen. Svi smo se zabavljali i ludirali, čak su Martina i Lorena pričale, što je mene i Paulu jako usrećilo.

Tako je bilo i nakon rođendana, lagano su se počele ponovno družiti. Makar je Martina rekla da se ne želi pomiriti. I onda su napokon došli proljetni praznici (kojih ću pamtiti cijeli život)...